Teksasu ponestaje vode. Šezdeset posto vodosnabdijevanja savezne države dolazi iz podzemnih voda, a nivoi vodonosnika padaju brže nego što se mogu obnoviti, ostavljajući manjak od 6,9 miliona acre-feet koji prijeti egzistenciji farmera u svakoj regiji. Brojke su zabrinjavajuće. Putanja je još gora. A ljudi koji moraju djelovati, farmeri koji upravljaju milionima jutara, nisu imali gotovo nikakvu digitalnu infrastrukturu koja ih povezuje s krizom ili međusobno.
Water Grows, partnerstvo između Texas Corn Producersa i USDA NRCS-a od 2009. godine, više od decenije zagovarao je očuvanje na terenu. Ali njihovo digitalno prisustvo pričalo je drugu priču. Postojeća stranica nije uspijevala prenijeti razmjer ni hitnost vodne krize. Nije bilo interaktivnih alata, nije bilo funkcija zajednice, nije bilo načina da farmer iz Panhandlea podijeli ono što mu radi s proizvođačem u dolini Rio Grande. Ključni podaci, stope iscrpljivanja vodonosnika, projekcije rasta stanovništva, regionalne karte vodnog stresa, bili su zakopani ili ih uopšte nije bilo.
Zadatak je bio jasan, ali zahtjevan: izgraditi platformu koja odgovara hitnosti misije. Onu koja složene hidrološke podatke pretvara u priče koje farmeri zaista usvoje. Onu koja stvara dijalog među ravnopravnima u zajednici koja se tradicionalno oslanja na usmenu predaju. I onu koja se brzo učitava na 3G vezi u ruralnom zapadnom Teksasu, jer upravo tamo joj pokušavaju pristupiti ljudi koji su najvažniji.