Kurirati najbolji noćni život na svijetu varljivo je teško. To nije jedan direktorij, nego trideset, svaki zaseban grad s vlastitim pravilima ulaska, kodeksima odijevanja, sezonskim zatvaranjima, uredničkim glasom i PR kalendarom. Radite li to ručno, svaki novi lokal je usko grlo. Radite li to loše, cijelo obećanje brenda se ruši.
Kada smo se pridružili FinestClubsu, tim je objavljivao stvarne uredničke tekstove o stvarnim lokalima, ali je mašinerija iza toga pucala pod vlastitom ambicijom. Konkretno:
- Uvođenje lokala bilo je ručno. Svaki novi CDLC, Cé La Vi ili Le Matignon značio je sate kopiranja sa stranice samog lokala.
- Događaji, vremenski najosjetljiviji sadržaj na platformi, unosili su se jedan po jedan kroz globalni kalendar koji se nikad nije zaustavljao.
- Uredničke priče, magazinski sloj brenda, bile su zarobljene u uskom grlu koje je moglo otvoriti tek nekoliko pisaca.
- Foto galerije, cijeli dokaz luksuza, otpremane su sliku po sliku, često sa zakašnjenjem.
- A administrativno sučelje oko svega toga bilo je izrađeno za tim od troje, a ne za tim koji raste prema trideset gradova.
Prednji dio djelovao je besprijekorno. Priča je bila u pozadini.